Što je IPO?

IPO, odnosno inicijalna javna ponuda, trenutak je kada tvrtka prvi put nudi svoje dionice široj javnosti. Prije toga, ona posluje kao privatna tvrtka, što znači da je u vlasništvu ograničenog kruga ljudi, najčešće osnivača, zaposlenika ili privatnih investitora.

Vratimo se na primjer slastičarnice. Do sada je vlasnik sam odlučivao o svemu i ubirao svu dobit. Jednog dana odluči otvoriti vrata zajednici i omogućiti svakome da kupi dio njegove slastičarnice. Ljudi tako postaju suvlasnici i imaju pravo na dio buduće dobiti. To je, u svojoj srži, isto što i IPO, samo u puno većem mjerilu.

Otvorite račun i započnite ulagati već danas

Želim početi arrow_forward

Kada tvrtka izađe na burzu, njezine dionice počinju se trgovati na tržištu kapitala, primjerice na Newyorškoj burzi ili NASDAQ-u. Svaka osoba koja želi može kupiti dionicu i time uložiti u tvrtku. Novac prikupljen prodajom tih dionica tvrtka potom koristi za širenje poslovanja, razvoj novih proizvoda ili vraćanje dugova.

Drugim riječima, inicijalna javna ponuda (IPO) znači da privatna tvrtka širom otvara vrata javnosti. To ljudima daje priliku da postanu dioničari, a samoj tvrtki osigurava svjež kapital kako bi mogla rasti i hvatati nove prilike.

Zašto tvrtke izlaze na burzu

Zamislite da imate tvrtku koja polako raste, ali želite napraviti veliki iskorak. Jedna od opcija je izlazak na burzu, što znači da prvi put nudite dionice svoje tvrtke široj javnosti. To je velika odluka koja može u potpunosti promijeniti smjer poslovanja.

1. Prikupljanje novca za rast

Jedan od glavnih razloga zašto tvrtke izlaze na burzu je da dobiju novac za širenje. Prodajom dionica investitorima, tvrtka može prikupiti sredstva koja joj omogućuju lansiranje novih proizvoda, otvaranje novih poslovnica, ulaganje u istraživanje ili otplatu dugova. Možemo to usporediti s tim da tvrtka dobiva vjetar u leđa i više prostora za napredovanje.

2. Povećanje vidljivosti i povjerenja

Kada tvrtka postane javna, postaje vidljivija ljudima, investitorima i poslovnim partnerima. Ljudi prirodno više vjeruju tvrtkama koje pokazuju “kartu svojih rezultata”. Javne tvrtke moraju redovito izvještavati o financijama i važnim događanjima, obično kvartalno i godišnje. 

To je kao razlika između prijatelja koji vam povremeno kaže koliko zarađuje i prijatelja koji svaki mjesec otvoreno pokaže cijeli svoj mjesečni budžet. Kod drugog odmah znate gdje stojite i stječete povjerenje. Isto vrijedi za tvrtke. Transparentnost stvara kredibilitet i pokazuje da se posao vodi kako treba.

3. Omogućavanje isplate ranim investitorima

Prije izlaska na burzu, većinu dionica posjeduju osnivači, rani investitori i zaposlenici. Burza im daje priliku da prodaju dio svojih dionica i pretvore ulaganja u gotovinu. To je način da se nagrade oni koji su riskirali i vjerovali u tvrtku kada je bila u povojima.

4. Motiviranje zaposlenika 

Mnoge tvrtke nude dionice ili dioničke opcije zaposlenicima. Kada ljudi imaju dio tvrtke u svojim rukama, prirodno su motiviraniji da je vode prema uspjehu. Izlazak na burzu olakšava ovakve nagrade i pomaže u privlačenju i zadržavanju talentiranih ljudi.

Jednostavno rečeno, izlazak na burzu način je za tvrtku da dobije novac, stekne priznanje, nagradi rane podupiratelje i motivira zaposlenike u isto vrijeme. To je veliki korak i iako dolazi s izazovima, može otvoriti uzbudljive prilike za rast i uspjeh.

Poznati primjeri IPO-a

Neki IPO-i (inicijalne javne ponude dionica) dospjeli su na naslovnice ne samo zbog prikupljenog kapitala, već i zato što su pokazali da je određena tvrtka postala ključni igrač na tržištu. Pogledajmo nekoliko najpoznatijih primjera kako bismo bolje razumjeli njihov značaj:

• Facebook (2012.): Facebook je prilikom izlaska na burzu prikupio 16 milijardi dolara, čime je postao jedan od najvećih tehnoloških IPO-a tog vremena. Odjednom su obični ljudi mogli postati suvlasnici diva društvenih mreža koji je već bio sastavni dio svakodnevnog života. Rani investitori i zaposlenici pretvorili su godine rada u konkretan kapital, dok je javnost dobila priliku ulagati u budućnost tvrtke.
• Alibaba (2014.): kineski gigant e-trgovine Alibaba prikupio je 25 milijardi dolara u svom IPO-u, postavljajući rekord kao najveći IPO u povijesti do tada. Ovaj potez nije bio samo financijski; Alibaba je postala globalna sila. Investitori diljem svijeta mogli su kupiti dionice tvrtke koja je potpuno preobrazila online kupovinu u Kini.
• Spotify (2018.): jedna od najpoznatijih europskih tehnoloških tvrtki odlučila se za nešto drugačiji pristup – tzv. „izravno uvrštavanje“ (direct listing). Time su postojeći dioničari mogli prodati svoje dionice javnosti bez prikupljanja novog kapitala. Ovaj potez bio je prekretnica za europsku tehnološku scenu, pokazujući da domaće tvrtke mogu konkurirati američkim divovima.
• Saudi Aramco (2019.): najveća svjetska naftna kompanija prikupila je 25,6 milijardi dolara, čime je ostvarila najveći IPO svih vremena. Ovaj događaj naglasio je ogroman opseg globalnih energetskih tržišta i pokazao kako vlade i investitori mogu sudjelovati u tvrtkama koje su ključne za svjetsko gospodarstvo.

Hrvatski primjeri

U posljednje dvije godine, nekoliko hrvatskih tvrtki odlučilo se na IPO, pokazujući rastuću dinamiku domaćeg tržišta kapitala. Među njima:

• Žito Grupa (2025.) prikupila je 130 milijuna eura prodajom 6,4 milijuna dionica, što je omogućilo širenje poslovanja i konsolidaciju na tržištu.
• ING-GRAD (2025.) prikupio je 60,72 milijuna eura prodajom 1.320.000 dionica. Više od 2.500 investitora sudjelovalo je u ponudi, a sredstva su usmjerena na rast i akvizicije.

Ovi primjeri pokazuju da i hrvatske tvrtke mogu koristiti burzu kao sredstvo za širenje poslovanja i jačanje tržišne pozicije, iako u manjim razmjerima u usporedbi s globalnim gigantima.

Kako funkcionira IPO

Proces inicijalne javne ponude dionica (IPO) obično započinje angažiranjem investicijskih banaka koje djeluju kao savjetnici i osiguravatelji. One pomažu tvrtki da pripremi sve potrebne dokumente, ispuni zakonske i financijske standarde te predstavi svoje poslovanje potencijalnim investitorima. Ključni dokument u tom procesu je prospekt, detaljno izvješće koje objašnjava financijsku situaciju tvrtke, njezinu strategiju i moguće rizike.

Cijena dionice određuje se uz pomoć velikih institucionalnih investitora kroz proces nazvan "izrada knjige", koji mjeri potražnju i pomaže u određivanju poštene početne cijene. U početku se većina dionica prodaje velikim igračima poput mirovinskih i uzajamnih fondova. Nakon što trgovanje započne, dionice postaju dostupne i pojedinačnim ulagačima na otvorenom tržištu. Od tog trenutka tvrtka postaje javno poduzeće i mora se pridržavati strogih pravila izvještavanja, što osigurava transparentnost i gradi povjerenje kod investitora.

Što IPO znači za investitore i tvrtku?

Ulaganje u IPO može biti poput vožnje na vlaku smrti, uzbudljivo, ali i rizično. S jedne strane, imate priliku biti među prvima koji posjeduju dio tvrtke koja bi mogla postati veliko ime. S druge strane, postoji rizik jer cijena dionica može naglo varirati, jedan dan gore, drugi dolje.

Kada tvrtka prvi put izađe na burzu, cijena njezinih dionica može skočiti ili pasti jer tržište pokušava procijeniti stvarnu vrijednost tvrtke. To je posve normalno i dio je igre.

Važno je znati da nema svaki IPO sretni završetak. Neke tvrtke brzo rastu i donose značajnu zaradu ranim ulagačima, dok druge mogu zapeti u začaranom krugu ili pasti s visina. Primjer iz Hrvatske je IPO Atlantic Grupe iz 2007. godine koji je u početku izazvao slab interes investitora i nije ostvario očekivani prinos, što dokazuje da ni velike ribe nisu uvijek siguran ulov.

Za tvrtku, IPO nije samo financijski događaj, to je važna prekretnica. Pomiče poslovanje iz privatnog vlasništva osnivača i nekoliko investitora u javno poduzeće u kojem svatko može postati dioničar, sve karte su otvorene za sve. IPO omogućuje tvrtki da prikupi sredstva za rast, privuče nove talente i poveća svoju vidljivost.

Čak i ako ne planirate ulagati, razumijevanje IPO-a daje uvid u to kako tvrtke privlače investicije, šire poslovanje i utječu na gospodarstvo. To je pogled iza kulisa poslovnog svijeta, gdje se obična ideja ili proizvod mogu pretvoriti u tvrtku čije dionice može posjedovati široka javnost, gdje svaki igrač može igrati svoju ulogu.