Zahtjevnost
Kad se u Hrvatskoj govori o mirovinama, rasprava obično vrlo brzo ode u dva smjera.
Prvi je onaj svakodnevni, životni: režije, lijekovi, hrana, grijanje, pomoć djeci ili unucima, i ono dobro poznato pitanje, što ostane kad se sve plati?
Drugi je statistički: usporedbe s Austrijom, Slovenijom, Italijom, Mađarskom, Srbijom, BiH ili Crnom Gorom. Tu se često čuje rečenica: “Da, ali nije pošteno uspoređivati samo eure, jer nisu svugdje iste cijene.”
I to je točno. Ali nije dovoljno.
Ako se želi pošteno usporediti hrvatske mirovine s regijom, treba gledati tri stvari odjednom: koliko mirovine iznose u eurima, koliko taj novac vrijedi kad se uračuna kupovna moć i koliko je sama zemlja ekonomski razvijena prema BDP-u po stanovniku.
Tek tada se vidi stvarna slika. A ona za Hrvatsku nije nimalo ohrabrujuća.
Prije brojki, kratka napomena, u tekstu se ne koristi HZMO statistika, nego Eurostatov usporedivi pokazatelj – prosječni godišnji izdatak po korisniku starosne mirovine. Podaci se prikupljaju kroz ESSPROS metodologiju radi usporedivosti među zemljama. Najnoviji podaci odnose se na 2023., uz ažuriranje iz ožujka 2026.
Hrvatska je pri dnu EU, ali nije dovoljno reći samo “pri dnu”
Prema Eurostatovim podacima za 2023., prosječni godišnji izdatak po korisniku starosne mirovine u Hrvatskoj iznosio je oko 5.570 eura. Kad se taj iznos podijeli na 12 mjeseci radi lakšeg razumijevanja, to je približno 464 eura mjesečno.
U Sloveniji je isti pokazatelj iznosio oko 9.439 eura godišnje, odnosno približno 787 eura mjesečno. U Mađarskoj oko 6.129 eura godišnje, odnosno oko 511 eura mjesečno. U Italiji oko 21.085 eura godišnje, odnosno oko 1.757 eura mjesečno. U Austriji oko 26.129 eura godišnje, odnosno oko 2.177 eura mjesečno. Eurostatov prosjek EU za starosne mirovine bio je 17.327 eura godišnje, odnosno oko 1.444 eura mjesečno.
To znači da je hrvatski Eurostatov pokazatelj starosne mirovine tek oko 32 % prosjeka EU-a u nominalnim eurima.
U usporedbi sa Slovenijom, Hrvatska stoji znatno slabije: slovenski iznos je oko 70 % viši od hrvatskog. U usporedbi s Austrijom, razlika je gotovo brutalna: austrijski je iznos oko 4,7 puta veći.
Osigurajte si ugodnu budućnost i iskoristite Europsku mirovinu
Ali tu dolazi prigovor koji se mora ozbiljno uzeti: Austrija, Italija i Slovenija imaju drukčije cijene. Nije isto živjeti u Zagrebu, Ljubljani, Beču, Budimpešti ili Sarajevu.
Zato treba pogledati kupovnu moć.
Kad se uračunaju cijene, jaz se smanjuje - ali ne nestaje
Eurostat iste mirovinske podatke prikazuje i u PPS-u, odnosno u standardu kupovne moći. PPS je umjetna usporedna jedinica koja uklanja dio razlika u cijenama među zemljama. Jednostavnije rečeno: ne pita se samo koliko netko dobije u eurima, nego koliko se za taj novac realno može kupiti. DZS u svojoj metodologiji također objašnjava da PPS služi upravo tome da se uklone razlike u razinama cijena među zemljama.
Kad se mirovine gledaju kroz kupovnu moć, hrvatski iznos za starosnu mirovinu iznosi oko 7.825 PPS godišnje, odnosno oko 652 PPS mjesečno.
Slovenija je na oko 10.503 PPS godišnje, odnosno oko 875 PPS mjesečno. Mađarska je na oko 8.978 PPS godišnje, odnosno oko 748 PPS mjesečno. Italija je na oko 21.424 PPS godišnje, odnosno oko 1.785 PPS mjesečno. Austrija je na oko 22.154 PPS godišnje, odnosno oko 1.846 PPS mjesečno.
Dakle, kad se uračunaju razlike u cijenama, Austrija više nije 4,7 puta iznad Hrvatske, ali je i dalje oko 2,8 puta iznad Hrvatske. Slovenija više nije 70 % iznad Hrvatske, ali je i dalje oko 34 % iznad Hrvatske.
To je ključni dio priče: skuplji život u bogatijim zemljama objašnjava dio razlike, ali ne objašnjava sve.
Regija pokazuje koliko je slika složenija od “Zapad protiv Balkana”
Ako se Hrvatsku usporedi samo s Austrijom, zaključak je očekivan: Austrija je bogatija i ima veće mirovine.
Ali kad se Hrvatsku usporedi s bližom regijom, slika postaje zanimljivija.
Hrvatska je nominalno iznad Srbije, BiH, Crne Gore i Albanije. Prema Eurostatu, godišnji izdatak po korisniku starosne mirovine iznosio je oko 4.239 eura u Srbiji, 3.659 eura u BiH, 4.585 eura u Crnoj Gori i 1.920 eura u Albaniji. To znači da Hrvatska nije najniže rangirana u širem regionalnom društvu.
Ali čim se usporedba prebaci na kupovnu moć, stvar postaje manje ugodna. Crna Gora, primjerice, nominalno ima niži iznos od Hrvatske, ali u PPS-u dolazi na oko 8.078 PPS godišnje, dok je Hrvatska na oko 7.825 PPS godišnje. Drugim riječima, nakon prilagodbe za cijene, crnogorski pokazatelj starosne mirovine ispada malo viši od hrvatskog.
To ne znači da je Crna Gora “bolji model” niti da se sustavi mogu jednostavno preslikavati. Ali pokazuje koliko je opasno gledati samo gole eure.
S druge strane, Mađarska je dobar primjer iz drugog razloga. Prema BDP-u po stanovniku u PPS-u, Hrvatska je 2024. bila na 78 % prosjeka EU, a Mađarska na 76 %. Dakle, Hrvatska je po tom pokazatelju blago ispred Mađarske. No po Eurostatovu pokazatelju starosnih mirovina Mađarska je ispred Hrvatske, i nominalno i po kupovnoj moći.
To je podatak koji bode u oko.
Jer ako je Hrvatska po gospodarskoj razvijenosti barem usporediva s Mađarskom, pa čak i malo ispred nje, zašto su hrvatske starosne mirovine niže?
BDP po stanovniku otkriva glavni problem
BDP po stanovniku u PPS-u pokazuje koliko je neka zemlja ekonomski razvijena u odnosu na prosjek EU-a. Prema podacima za 2024., Hrvatska je na 78 % prosjeka EU, Slovenija na 90%, Italija na 98 %, Austrija na 119 %, a Mađarska na 76 %. Od zemalja kandidatkinja, Crna Gora je na 53 %, Srbija na 52 %, Albanija na 42 %, a BiH na 35 % prosjeka EU.
Kad se to stavi uz mirovine, vidi se najvažniji zaključak.
Hrvatska je po BDP-u po stanovniku na 78 % prosjeka EU, ali je po kupovnoj moći starosnih mirovina na samo oko 45 % prosjeka EU.
To znači da hrvatske mirovine ne zaostaju samo zato što je Hrvatska ekonomski slabija od Austrije, Italije ili Slovenije. Zaostaju više nego što bi se moglo objasniti samim BDP-om.
Drugim riječima: Hrvatska nema samo manji kolač od bogatijih zemalja. Problem je i u tome koliki komad tog kolača završava kod umirovljenika.
Koliko zemlje izdvajaju za mirovine?
Eurostatovi podaci o ukupnim izdacima za mirovine kao udjelu u BDP-u dodatno potvrđuju tu razliku.
U 2023. članice EU-a su na mirovine u prosjeku trošile 12,3 % BDP-a. Italija je bila na 15,5 %, Austrija na 14,4 %, Slovenija na 9,5 %, Hrvatska na 8,8 %, Mađarska na 7,1 %, Srbija na 8,6 %, BiH na 9,6 %, Crna Gora na 7,8 %, a Albanija na 6,1% BDP-a.
Ovdje se opet vidi ista stvar: Austrija i Italija ne izdvajaju više samo zato što su bogatije. One i veći udio svoje ekonomije usmjeravaju prema mirovinama.
Naravno, ovdje nema jednostavnog čarobnog rješenja. Mirovine ovise o plaćama tijekom radnog vijeka, stažu, doprinosima, demografiji, broju zaposlenih u odnosu na broj umirovljenika, iseljavanju, radu na crno i političkim odlukama koje se gomilaju desetljećima. Mirovinski sustav nije prekidač koji se samo uključi ili isključi.
Više je kao stara kuća na koju je svaka vlada dogradila po jednu sobu (a neki i kat) a rijetko se tko ozbiljno zapitao mogu li temelji sve to izdržati.
No, brojke pokazuju smjer, a taj nije dobar.
Što grafikon zapravo govori?
Grafikon ne govori samo da su austrijske ili talijanske mirovine veće od hrvatskih. To već svi znaju.
Napomena za grafikon: mirovinski podaci odnose se na Eurostatov prosječni godišnji izdatak po korisniku starosne mirovine za 2023., podijeljen na 12 mjeseci radi lakšeg prikaza. BDP po stanovniku u PPS-u odnosi se na 2024. godinu.
Pravo pitanje je neugodnije: zašto hrvatske mirovine zaostaju više nego hrvatski BDP?
Ako je Hrvatska po BDP-u po stanovniku na 78 % prosjeka EU, a po kupovnoj moći starosnih mirovina na oko 45 % prosjeka EU, onda problem nije samo u tome što je Hrvatska manje razvijena. Problem je i u tome kako se stvorena vrijednost pretvara u sigurnost u starosti.
Upravo zato postoji i Europska mirovina (PEPP) kao dodatni, individualni stup štednje koji ljudima daje veću kontrolu nad vlastitom financijskom budućnošću i pomaže im da nadoknade razliku koju javni sustav često ne može pokriti.
Osigurajte si ugodnu budućnost i iskoristite Europsku mirovinu
To je tema koja se ne tiče samo današnjih umirovljenika. Tiče se i ljudi koji danas imaju 35, 45 ili 55 godina i mirovinu još uvijek doživljavaju kao nešto daleko, gotovo apstraktno.
Ali mirovina nije daleka tema. Ona je odgođena posljedica svega što se događa danas: plaća, doprinosa, staža, produktivnosti, demografije i političkih prioriteta.
Zato ovu usporedbu ne treba čitati kao još jednu tablicu u kojoj je Hrvatska “negdje pri dnu”. Treba je čitati kao ogledalo.
Ne pokazuje samo koliko danas imaju umirovljenici. Pokazuje i kakvu starost ova ekonomija trenutno može, želi ili zna proizvesti.
Često postavljana pitanja o mirovinama u Hrvatskoj
1. Kolika je prosječna starosna mirovina u Hrvatskoj?
Prema Eurostatu, prosječna starosna mirovina u Hrvatskoj iznosi oko 464 eura mjesečno - tek 32 % prosjeka EU-a. I kad uračunamo kupovnu moć, ostajemo na samo oko 45 % prosjeka EU. Razlika je dovoljno velika da se isplati razmisliti o vlastitoj štednji za mirovinu.
2. Zašto su mirovine u Hrvatskoj tako niske?
Nije stvar samo u tome da je Hrvatska siromašnija. Po BDP-u smo na 78 % prosjeka EU, ali po kupovnoj moći mirovina na samo 45 % - mirovine zaostaju više nego što BDP objašnjava. K tome, izdvajamo manji dio BDP-a za mirovine (8,8 %) nego Austrija (14,4 %). Zato sve više ljudi računa na europsku mirovinu PEPP kao dodatni stup.
3. Kako hrvatske mirovine stoje u usporedbi s regijom?
Nominalno smo iznad Srbije, BiH i Crne Gore. Ali kad uračunamo cijene, jaz nestaje: Crna Gora po kupovnoj moći ispada čak malo iznad nas, a Mađarska nas preskače i nominalno i realno - iako je po BDP-u tik iza Hrvatske. Više o životu s niskom mirovinom pročitajte u blogu hoćete li u mirovini raditi jer želite ili jer morate.
