Robert Kiyosaki je vjerojatno najprodavaniji pisac knjiga posvećenih financijskoj pismenosti. Knjiga “Bogati otac, siromašni otac“ njegova je najpopularnija knjiga s više od 40 milijuna prodanih primjeraka diljem svijeta. 

Drago mi je da su njegove knjige objavljene i na hrvatskom (i drugim svjetskim jezicima). Hrvatske knjige posvećene financijskoj pismenosti rijetke su poput igle u plastu stijena. Zato biste svakako trebali pročitati ovu knjigu. 

Knjiga pokušava dočarati kako je Robert naučio upravljati svojim novcem i kako se obogatio pomoću priča i jednostavnih primjera, koji se protežu od njegovog djetinjstva do odraslih godina. Postoji beskonačan broj mogućnosti kako se obogatiti, međutim, tradicionalno obrazovanje usmjereno na ocjene i znanje ne uči nas kako ih iskoristiti. 

Priča započinje s Robertovim djetinjstvom. Njegov je otac priznati sveučilišni profesor. Njegov je glavni cilj uvijek bio da Robert postigne dobre rezultate u školi i da ima priliku naći dobro plaćen posao. 

S druge strane, otac njegovog najboljeg prijatelja i kolege Mikea bio je lokalni poduzetnik, okružen kvalificiranim ljudima koji su radili za njega i zarađivali mu novac. 

U knjizi Robert objašnjava zašto svog oca smatra „siromašnim ocem“, iako je prilično dobrostojeći. Sav svoj novac troši na stvari koje ne generiraju daljnje bogatstvo – takozvane obveze. 

Njegov je otac bio tipičan primjer potrošačkog načina života – što su mu veći prihodi, to su mu veći troškovi za viši životni standard, što je Robert nazvao “utrkom štakora“.

S druge strane, oca svog prijatelja smatrao je „bogatim ocem“, iako nikada nije postigao životni standard njegovog vlastitog oca. Stvar je bila u tome da će on svojim novcem kupiti imovinu koja je generirala daljnje bogatstvo. 

Uvijek sam smatrao svoj automobil imovinom. Međutim, tek nakon što sam pročitao ovu knjigu, shvatio sam da je to zapravo obveza. Automobil koji sam kupio stvarno me košta više novaca u obliku osiguranja, goriva i ostalih beskonačnih troškova. Također sam ovoj temi posvetio zaseban blog. 

Kiyosaki me naučio prepoznati stvarnu imovinu koja može generirati daljnje bogatstvo. To su, na primjer, nekretnine za iznajmljivanje, automobil koji se koristi kao taksi, posao koji generira pasivni prihod ili dionice. 

Prihod srednje klase obično se koristi za pokrivanje mjesečnih uplata hipoteke, hranu, automobil, odmor i ostale redovne troškove. Sve ušteđevine se čuvaju na bankovnom računu ili, u boljem slučaju, investiraju u konzervativne fondove s visokim naknadama. Srednja klasa je i najveći doprinositelj državnom proračunu. 

S druge strane, bogati postaju bogatiji jer su naučili vidjeti priliku tamo gdje ju drugi ne vide. Oni novac natjeraju da radi za njih, tako da generira daljnji prihod i stvara efekt snježne grude – dalje zarađuju sve više i više. 

Ovaj citat sažima sve i također mi je osobno vrlo drag:

Moj bogati otac znao je reći „Ključ bogatstva leži u mogućnosti pretvorbe tvoje plaće, što je brže moguće, u pasivni prihod ili prihod portfelja jer je tvoja plaća podložna najvećim porezima od svih. Pasivni dohodak podliježe najnižim porezima. To je još jedan razlog zašto bi tvoj novac trebao raditi za tebe. Porez na dohodak za koji toliko radiš puno je veći od poreza na dohodak od novca koji radi za tebe.“

Ovo posebno vrijedi u Hrvatskoj. U prosjeku, 40,2% mjesečnog primanja radnika ide državi u obliku poreza i doprinosa. Pasivni prihodi uloženi u ETF indeksne fondove ne podliježu oporezivanju ako ih držite dulje od 2 godine. Ne razumijem zašto hrvatski narod drži više od 320 milijardi kuna u bankama (sami građani bez pravnih osoba, imaju više od 220 milijardi kuna u bankama).