Zahtjevnost
Prije nego što pokušamo pronaći odgovore na ta pitanja, napravimo kratak izlet u prošlost. Mirovinski sustav u obliku kakav poznajemo danas relativno je nov koncept. Ne tako davno ljudi su radili dok su mogli, odnosno praktički do kraja života.
Ideju o uvođenju državne mirovine prvi je 1889. godine predstavio pruski „željezni” kancelar Otto von Bismarck. No taj sustav nije bio osobito velikodušan. Dob za odlazak u mirovinu bila je postavljena na 70 godina u vrijeme kada je prosječni životni vijek iznosio tek oko 46 godina, dijelom i zbog visoke smrtnosti djece. Malo je ljudi doživjelo mirovinu, pa oni rijetki sretnici koji jesu nisu predstavljali znatan trošak za državnu blagajnu.
Ipak, iza tog poteza nije stajala toliko briga za dobrobit radnika koliko hladna politička računica. Bismarck je bio uvjereni konzervativac i otvoreni protivnik socijalista. Čak je 1878. godine zabranio djelovanje Socijaldemokratske stranke Njemačke, no takve mjere nisu zaustavile jačanje radničkog pokreta.
Kako zabrane nisu dale željene rezultate, Bismarck je odlučio radnicima ponuditi ono što su im obećavali socijalisti, i to prije nego što su oni sami uspjeli provesti svoje ideje. Državna mirovina trebala je ublažiti socijalno nezadovoljstvo i ukloniti jedan od glavnih razloga zbog kojih su se radnici okretali socijalističkim pokretima.
Time je postavio temelje sustava koji danas poznajemo kao sustav međugeneracijske solidarnosti, odnosno javni mirovinski sustav koji se financira po načelu tekuće raspodjele. Na tom principu i danas funkcionira većina mirovinskih sustava u razvijenim zemljama, pa tako i hrvatski mirovinski sustav. Ukratko, zaposleni kroz doprinose financiraju mirovine sadašnjih umirovljenika, uz očekivanje da će buduće generacije jednog dana na isti način financirati njihove mirovine.
Zaposleni dio svojih primanja kroz sustav doprinosa uplaćuju državi, odnosno Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO), a ta se sredstva koriste za isplatu mirovina sadašnjim umirovljenicima, odnosno njihovim roditeljima i bakama i djedovima.
Kada današnji radnici jednog dana odu u mirovinu, njihovo će mjesto preuzeti nove generacije zaposlenih, njihova djeca i unuci, koji će svojim doprinosima financirati njihove mirovine.
Demografske promjene: izazov koji ne možemo izbjeći
Demografija je ključna pretpostavka za funkcioniranje prvog mirovinskog stupa. Sustav međugeneracijske solidarnosti može dugoročno dobro funkcionirati samo ako broj ljudi u radnoj dobi ostaje stabilan ili raste. Nažalost, Hrvatska se već desetljećima suočava s trendom starenja stanovništva i niske rodnosti. Broj umirovljenika pritom neprekidno raste. Krajem 2023. godine Hrvatska je imala više od 1,22 milijuna korisnika mirovina, dok ih je početkom 2000-ih bilo osjetno manje. Istovremeno se broj stanovnika smanjuje, a udio starijih osoba u ukupnoj populaciji stalno raste.
No najveći izazovi tek dolaze. U mirovinu postupno ulaze brojne generacije rođene tijekom 1960-ih i 1970-ih godina, kada se u Hrvatskoj rađalo znatno više djece nego danas. Istodobno, broj novorođene djece dosegnuo je povijesno niske razine, što znači da će u budućnosti sve manji broj zaposlenih morati financirati sve veći broj umirovljenika.
Prema procjenama, Hrvatska je već danas među najstarijim državama Europe. Na popisu stanovništva iz 2021. godine osobe starije od 65 godina činile su 22,3 % ukupnog stanovništva, a njihov se udio i dalje povećava. Matematika je neumoljiva. Ako bude manje zaposlenih, a više umirovljenika, pritisak na javni mirovinski sustav bit će sve veći. To može značiti niže relativne mirovine, veće doprinose, kasniji odlazak u mirovinu ili kombinaciju svega navedenog. Pritom ne treba očekivati brza demografska čuda. Stopa fertiliteta u Hrvatskoj već je godinama znatno ispod razine potrebne za jednostavnu obnovu stanovništva od 2,1 djeteta po ženi, a sličan trend prisutan je i u većini europskih zemalja.
Otvorite račun i započnite ulagati već danas
„Mirovinu ionako neću dočekati!”
Mnogi mladi smatraju da se ne moraju brinuti o mirovini jer je možda ionako neće dočekati. No statistike govore drukčije. Očekivano trajanje života u Hrvatskoj danas iznosi oko 78,6 godina, a zahvaljujući napretku medicine i kvalitetnijim životnim uvjetima dugoročni trend je rast životnog vijeka. Muškarci u prosjeku žive 75,4 godine, a žene 81,7 godina. To znači da velika većina građana može očekivati da će doživjeti dob za umirovljenje, a potom u mirovini provesti niz godina. Stoga je puno vjerojatnije da ćete se jednog dana morati suočiti s pitanjem odlaska u mirovinu nego da ćete ga uspjeti izbjeći.
Vrlo je vjerojatno da će se taj trend nastaviti i u budućnosti. U nekim zapadnoeuropskim zemljama stanovnici već danas žive dulje nego u Hrvatskoj. Primjerice, u Španjolskoj očekivani životni vijek iznosi oko 84 godine. Jednostavno živimo zdravije, radimo u boljim uvjetima, a i zdravstvena je skrb danas na posve drugoj razini nego nekada. Da, čak i ova naša hrvatska.
Rast očekivanog životnog vijeka svakako je dobra vijest za sve nas. Problem predstavlja jedino za državnu blagajnu. Naime, nije moguće isplaćivati visoke doživotne mirovine sve većem broju umirovljenika, dok u sustav istodobno pristiže sve manje novca od zaposlenih.
A što ako biste se odgovorno pripremali za mirovinu, a ipak je ne biste dočekali ili biste u njoj uživali samo nekoliko godina? Novac koji ste uštedjeli na privatnim investicijskim računima naslijedili bi vaši najbliži. Isto vrijedi i za sredstva u drugom mirovinskom stupu, iako uz određene zakonske uvjete.
Ne želite se oslanjati isključivo na državu i želite si osigurati kvalitetnu mirovinu? U Finaxu vam nudimo čak dva rješenja: investiranje u ETF-ove s ciljem stvaranja dodatne mirovinske štednje i Europsku mirovinu (PEPP). Saznajte kako vam Finax može pomoći da si osigurate bezbrižne umirovljeničke dane.
Kakvu mirovinu mogu očekivati u Hrvatskoj?
Koliku ćete mirovinu primati ovisit će o brojnim čimbenicima, poput visine vaših primanja, duljine radnog staža i budućih promjena u mirovinskom sustavu. Zato nije jednostavno unaprijed procijeniti kolika će vaša mirovina biti.
Ipak, jedno je sigurno: što se prije počnete pripremati za mirovinu, veće su šanse da ćete u starijoj dobi zadržati životni standard na koji ste navikli.
Ne oslanjajte se isključivo na državu
Vremena kada se moglo oslanjati isključivo na državu odavno su prošla. Ako su uopće ikada i postojala. Vrijeme je da to prihvatimo i počnemo se ponašati u skladu s time.
Temelj pripreme za mirovinu u Hrvatskoj je drugi mirovinski stup, u koji se automatski izdvaja 5 % vaše bruto plaće. No nije dovoljno samo biti član. Važno je provjeriti i u kojoj se kategoriji obveznog mirovinskog fonda nalazite. Danas se velika većina građana nalazi u kategoriji B, a procjenjuje se da je riječ o približno 73 % članova. Iako je kategorija B primjeren izbor za mnoge štediše, velik broj mlađih članova time ne iskorištava u potpunosti potencijal dugoročnog ulaganja.
Ako do mirovine imate još desetljeća, vrijedi provjeriti bi li za vas prikladnija bila kategorija A, koja ulaže veći udio imovine u dionice. Takav pristup donosi veće kratkoročne oscilacije, ali dugoročno ima potencijal ostvariti znatno više prinose, što može imati velik utjecaj na visinu vaše buduće mirovinske štednje.
Osim drugog stupa, trebali biste redovito štedjeti i ulagati barem 10 do 20 % svojih primanja. Radni vijek većine ljudi traje otprilike 40 do 45 godina, no jednom svima dođe kraj razdoblja u kojem aktivno zarađuju. Nakon toga morat ćete se oslanjati na mirovinu i vlastitu ušteđevinu. Prihodi od rada su privremeni, ali troškovi ostaju s nama do kraja života. Zato je važno na vrijeme stvoriti dodatnu mirovinsku štednju koja će vam omogućiti veću sigurnost i više slobode u mirovini.
Osigurajte si ugodnu budućnost i iskoristite Europsku mirovinu
Želite li posljednjih 20 ili 30 godina života provesti sjedeći na kauču i gledajući televiziju jer si ne možete priuštiti ništa više? Ili biste radije uživali u putovanjima, odlascima u toplice, druženjima uz kavu i bez razmišljanja počastili unuke sladoledom?
Pitanje nije hoćete li štedjeti za mirovinu, nego gdje i kako ćete to učiniti. Odluka je na vama.
Često postavljana pitanja o mirovini u Hrvatskoj
1. Kolika je prosječna mirovina u Hrvatskoj?
Prosječna starosna mirovina u Hrvatskoj u ožujku 2026. iznosila je 717,47 eura, što je oko 47 % prosječne neto plaće. Drugim riječima, odlaskom u mirovinu većina ljudi ostaje bez otprilike polovice prihoda na koje je navikla. Što to znači za vaš životni standard, pročitajte u blogu Hoćete li u mirovini raditi jer želite ili jer morate? Okvirnu procjenu vlastite buduće mirovine možete dobiti u sustavu e-Građani, a razliku do mirovine kakvu želite možete na vrijeme pokriti štednjom za mirovinu.
2. Koju kategoriju obveznog mirovinskog fonda odabrati: A, B ili C?
Ovisi ponajprije o tome koliko vam je godina ostalo do mirovine. Kategorija A ulaže najveći udio imovine u dionice, pa kratkoročno više oscilira, ali dugoročno ima potencijal ostvariti najviše prinose. Zato je zanimljiva onima kojima do mirovine ostaje još desetljeće ili više, a možete je odabrati ako vam do stjecanja uvjeta za mirovinu ostaje više od 10 godina. Kategorija B umjerenija je i u njoj je danas velika većina članova, dok je kategorija C najkonzervativnija i namijenjena onima kojima je mirovina blizu. Zašto se ni uz dobro odabranu kategoriju ne isplati oslanjati isključivo na drugi mirovinski stup, objašnjavamo u blogu Kako uzeti financijsku budućnost u svoje ruke.
3. Kako dodatno štedjeti za mirovinu osim drugog stupa?
Uz obvezni drugi stup možete štedjeti u dobrovoljnom 3. stupu, u Europskoj mirovini (PEPP) ili samostalno ulagati u ETF-ove. Europska mirovina (PEPP) prvi je osobni mirovinski proizvod razvijen na razini EU-a. Ulaže u globalno diverzificirane ETF-ove, prenosiva je unutar Europske unije, a ušteđevinu možete koristiti najranije s navršenih 55 godina. Finax je prvi pružatelj Europske mirovine u Hrvatskoj. Ako vam je važnija fleksibilnost, ulaganje u ETF-ove omogućuje vam da novcu pristupite kad god zatrebate. Usporedbu Europske mirovine i 3. stupa pronaći ćete u blogu Gdje ću ostvariti veću mirovinu – Europska mirovina vs. 3. stup. Kao orijentir vrijedi pravilo iz ovog teksta: osim drugog stupa, za mirovinu redovito izdvojite 10 do 20 % svojih primanja.
